ponedjeljak, 30.12.2013.

Kad se radi o rješavanju problema, na tuđe uvijek imamo sva moguća efikasna rješenja, dok sa svojima ne znamo što bismo napravili. Isto tako, kada zatražimo savjet (ili ga dobijemo i bez da smo ga zatražili), obično taj savjet nećemo poslušati.
Zašto uporno činimo protiv sebe, a i drugih, znajući kakve će to posljedice nositi sa sobom?
Zašto uporno ponavljam iste greške znajući već unaprijed kako će se sve odviti i kako će završiti? Znajući da neće ispasti dobro jer se ista stvar dogodila već previše puta. Uporno se nadam čudu. A možda se ni ne nadam? Možda je to sve samo navika. Zbog trenutka sreće u vremenu, malog, sitnog, prihvaćam trpiti puno više trenutaka boli.
Jesam li toliko nesretna da gazim svoj ponos i poštovanje prema samoj sebi radi jednog osmijeha na licu za koji znam da će se, brže nego i zadnji put, rasplinuti?
Koliko meni osmijeha nedostaje?
Ponekad imam osjećaj da će me osjećaji rastrgati na komadiće. Ne samo loši, nego i dobri, svi osjećaji. Zašto uporno dopuštam ljudima da me povrijede? I zašto se uporno nadam nečemu čega nema? Možda sam mazohist i potajno uživam u toj boli. Možda želim osjećati bilo što, pa makar samo bol jer ću tako znati da živim, a ne samo postojim. Želim živjeti i udisati svjež zrak, osjetiti tople zrake sunca na svom licu i čuti šumove valova, no sve što ja udišem je smog, osjetim hladnoću i čujem buku.
Želim vedro gledati na svijet, želim vjerovati u to da će stvari krenuti na bolje, ali ne mogu jer sam zadrti pesimist koji vidi samo goru opciju i onu još goru od gore.
Trudila sam se promijeniti pogled na svijet, trudila sam promijeniti sebe. Nisam uspjela. Znači li to da ja ne mogu biti promijenjena ili da jednostavno sama sebe ne mogu promijeniti?
Želim biti inspirirana, želim biti slobodna. Želim se smijati i plesati i pjevati, želim nositi vedre boje i imati vedro srce. Želim pronaći odgovore na neodgovoriva pitanja, želim čitati, želim svirati, želim istraživati! Želim izaći iz ovog sivila u kojem sam zarobljena već godinu dana.
Zašto se ne mogu pokrenuti?

Zašto ne slušamo pametne savjete? Zašto činimo protiv sebe?
Možda jer smo destruktivna bića?